I tako smo stigli do kraja naše dubrovačke priče!
A kad pogledamo unatrag, stvarno smo svašta uspjeli ugurati u tih nekoliko dana.
Kuhali smo, plivali, vježbali, kartali, igrali kvizove, šetali gradom, pjevali uz gitaru i, naravno, puno se družili. Bilo je tu i ozbiljnijih tema – razgovarali smo o mobilnosti mladih s invaliditetom, komunikaciji i samopredstavljanju, učili nove stvari o računalima, umjetnoj inteligenciji i asistivnoj tehnologiji.
Dubrovnik smo upoznavali kroz njegove ulice, priče i znamenitosti, a otišli smo i malo dalje. Prošetali smo Arboretumom Trsteno, brodom se zaputili na Lokrum, družili se s paunovima i nakratko završili i na prijestolju iz Igre prijestolja.
Čak smo i putovanja avionom i brodom pretvorili u priliku za učenje pa smo s posadama razgovarali o sigurnosti i tome kako sigurnosne informacije učiniti pristupačnima slijepim i slabovidnim putnicima.
Bilo je radno, veselo, ponekad naporno, ali definitivno vrijedno svakog trenutka.
Dubrovniče, hvala na gostoprimstvu – vidimo se opet!
