ICC '17 Belgija

Pa da rezimiramo sad kad se ICC ekipa najela i naspavala!

Antonio i dalje filozofira. Glad ga uozbiljila pa to sad ovako zvuči:

Na ovom ICC-u stekao sam opet neke nove prijatelje i naučio poneku novu stvar na raznolikim radionicama. Posebno su mi se svidjele radionice Advanced document creation i Game of nations gdje sam naučio puno toga o uređivanju i organiziranju akademskog dokumenta te ponešto i o diplomatskom načinu sporazumijevanja. Večernje aktivnosti, kao i uvijek, bile su zabavne, posebno Torball i Jam session. Cjelokupna organizacija kampa bila je odlična jer nije bilo skoro nikakvih kašnjenja i neočekivano neugodnih situacija. Smještaj je bio u redu, a kretanje po kompleksnim prostorima sveučilišta olakšali su nam zviždajući vrtni patuljci koji su nas upozoravali na određene stvari kao što su stepenice ili toaleti. Jedino što mi se i ove godine nije svidjelo bila je hrana, ali kad sagledam sve u cjelini, hrana i nije toliko velik problem.

Veliki vođa Nikola, koji nije stigao, ili nije mogao od gladi, trčati po Luevenu, ali je i bez toga stekao još novih obožavateljica, ovaj put je nešto rječitiji:

Nakon što sam se malo naspavao i najeo 🙂 – vratio u ravnotežu, polako se i dojmovi sliježu.

Pa krenimo redom!

Kao vođa naše ekipe mogu reći da su svi participanti, kao i ostatak staff osoblja, tradicionalno bili korektni, marljivi, držali se dogovora i na najbolji način prezentirali naš Centar i zemlju.

Ovogodišnji domaćini Belgijanci zaslužuju velike pohvale.

Bili su osigurani dostatni i kvalitetni ljudski resursi, ogroman broj, cca 30-ak osoba.

Jako su se svi trudili u provedbi svakodnevnih obveza, bili su vrlo ljubazni, nenametljivi, ali opet prisutni.

Generalni zaključak: vrlo dobra organizacija i funkcioniranje kampa.

Hrana! … eeeee to smo već naučili da će biti gladovanja. 🙂

Doručak zadovoljavajući, ručkovi … hmmmm, dosta loši i najčešće smo ih preskakali, (voće je bilo dovoljna zamjena).

Mislim da su samo tri večere bile dobre, a ostale smo malo zbrljali da se preživi.

Posebnost ovogodišnjeg kampa je to da smo mi prezentirali svoje domaćinstvo i oduševili sve NC-eve koji su naglasili da sigurno sljedeći kamp neće izostati.

Na nama kao organizatoru sljedećeg kampa velika je odgovornost i veliki posao da osim mora i sunca sve ostale aktivnosti dobro pripremimo i odradimo. Siguran sam da će naš mali ali vrijedni tim dati sve od sebe da uspijemo nadmašiti dosadašnje kampove u svim segmentima.

Katarina je dobro kuhala na kampu i nitko nije imao nikakve zamjerke. A ona oduševljeno priča:

Meni je bilo bolje nego prošle godine; bolja organizacija i bogatiji program. Čak mi je i hrana bila dobra jer mogu jesti svašta. Najviše mi se svidjela radionica o svemiru i kuhanje. Upoznala sam puno dobrih ljudi iz Češke, dvije nove cure iz Grčke, blizanke iz Srbije, neke iz Belgije i još puno njih, ali ove su mi ostale u najljepšem sjećanju. Sve u svemu, prezadovoljna sam.

Dejana se strogo držala svojih prehrambenih zahtjeva i gotovo ništa nije jela, ali ipak kaže:

Ovo je bilo nezaboravno iskustvo. Kroz tih deset dana naučila sam mnogo toga na radionicama. Isprobala sam neke stvari koje doma nisam imala priliku kao na primjer tandem bike, salsu, kuhanje… Upoznala sam mnoštvo zanimljivih ljudi, a slušajući njih naučila sam nešto novih riječi engleskog. Sve u svemu, bilo je super, osim hrane koja mi se nije svidjela.

Svejed Ilija ipak ne jede baš sve, a gladan nije mogao niti trčati za djevojkama. No kaže:

Kamp je bio super. Najgora je hrana, ali radionice i smještaj su bili super. Najbolje sam se proveo dosad na tom kampu i htio bi to ponoviti iduće godine, samo da ima nešto dobro za jesti.

Kronično izgladnjela i neispavana Donatella između dva sna mumlja punih usta ovako:

Ja ne znam što da kažem, osim da ponovim sve što su rekli drugi. Upoznala sam puno divnih ljudi, naučila ponešto od ponekog, a i netko ponešto od mene, nadam se. Jedino sam bila više gladna, nego sita, ali to je izgleda zajednički nazivnik našoj ekipi ove godine. Čini mi se da je tempo dosta naporan, pogotovo za participante, pa smo nakon par dana već svi bili umorni i pospani, ali izdržali smo – na ICC idu samo izdržljiva stvorenja.

Dino još uvijek ima postojanu frizuru, neopisiv strah od terorističkih napada i uštogljeno poslovično rezimira ovako:

Bilo je divno raditi na ICC kampu ove godine, zaista je sve bilo odlično organizirano. Tradicionalno nam se nije sviđala hrana, a ni to što nakon 6 popodne više ništa ne radi pa nismo mogli nigdje niti kupiti nešto jestivo, ali smo kroz par dana i to savladali pa se opskrbili na vrijeme. Jako sam zadovoljan našom ekipom, zbilja su svi bili genijalni, da bi riječ reko. A najzadovoljniji sam našom video-prezentacijom ICC kampa za 2018. kad smo mi domaćini u Zadru.